Izuzetno visoke temperature prate nas od vikenda, biće takve i narednih dana. „Naša država nije dovoljno odgovorna da unapredi sistem zaštite i spasavanja, strategija je nekoliko godina u skupštinskoj proceduri, a u trenutnom sistemu izostaje striktno regulisanje, kazao je profesor Fakulteta bezbednosti Univerziteta u Beogradu Vladimir Cvetković

Opasne po život, često neizdržive, ni u jednom od prethodnih toplotnih talasa, godinama unazad, nisu bile povod vlastima da proglase vanrednu situaciju, odnosno preduzmu hitne mere poput skraćenja radnog vremena na otvorenom, promene režima saobraćaja, dopremanje vode ugroženom stanovništvu… Zakon takvu mogućnost predviđa, ali nije baš najjasnije kada. U svakom slučaju, temperatura iznad 40 stepeni nije dovoljan razlog, iako deluje logično.

„Nažalost, naš Zakon o smanjenju rizika od katastrofe detaljno ne reguliše ovu oblast. U pojedinim oblastima se definiše šta su vanredne situacije, da se one mogu proglasiti, međutim, ono što izostaje je strikno regulisanje, odnosno koji su to uslovi koji treba da budu ispunjeni kako bi mogla da se proglasi vanredna situacija“, kaže profesor Fakulteta bezbednosti Univerziteta u Beogradu Vladimir  Cvetković za N1.

On napominje i da većina evropskih zemalja ne proglašava automatski vanrednu situaciju samo kad su visoke temperature, već je, kako kaže, potrebno da postoji trajanje takvih temperatura nekoliko dana.

„Pa je u Francuskoj regulisano da kada imamo visoke temperature duže od tri dana, tada se ne uvodi vanredno stanje ali se aktivira plan za reagovanje – dolazi do skraćenja radnog vremena, do ograničavanja rada na otvorenom prostoru, čak može doći i do zatvaranja škola ako je nemoguće funkcionisati u tim uslovima“.

Prema njegovim rečima, u Srbiji nikada nije uvedena i proglašena vanredna situacija na republičkom nivou.

Jer je u zakonu taj rok za proglašenje vanredne situacije 15 dana, odnosno potrebno je da ekstremne temperature potraju 15 dana uzastopno da bi se eventualno proglasila vanredna situacija.

„I ni to nije jasno regulisano i naravno da je potrebno promeniti takvu odluku. Tu se pošlo od pretpostavke da imamo 15 uzastopnih dana s temperaturama preko 40 °C što se nikada nije dogodilo. U Francuskoj smo imali problem s toplotnim talasom 2003. kada su bila tri uzastopna dana s visokim temperaturama, i tada nije proglašeno vanredno stanje, ali su imali plan, pa su ranije izdali upozorenje građanima i savetovali promene koje treba uvesti“, naveo je Cvetković.

Čini se da i lokalne samouprave retko podnose inicijative za uvođenje vanredne situacije, da se skrati radno vreme, dopremi voda ugroženom stanovništvu i slično.

Na pitanje da li se ne pribegava proglašavanju vanredne situacije da bi se štitili interesi poslodavaca, Cvetković kaže da je to jedan od razloga.

„Sedamnaest godina se bavim ovom oblasti, razlozi su višestruki. Naša država nije dovoljno odgovorna da unapredi sistem zaštite i spasavanja. Strategija je nekoliko godina u skupštinskoj proceduri. Postoje razlogi za i protiv uvođenja – recimo, zašto lokalne samouprave ne žele da uvedu vanrednu situaciju? Jer biste morali da nadoknadite materijalnu štetu poljoprivrednicima. Lokalne samouprave ne žele to da rade, jer bi umanjilo privredni razvoj i dovelo do direktnih i indirektnih ekonomskih posledica“, izjavio je.

„Imali smo situaciju kada su u Srbiji proglašavane vanredne situacije i kada nisu ispunjeni uslovi da bismo mogli da potražujemo međunarodna finansijska sredstva“, kazao je Cvetković.

I još jedan od razloga što se retko proglašava vanredna situacija je što zakonski i podzakonski akti nisu usklađeni.