Nagrada za književnost „Momo Kapor“ uručena je Sanji Savić Milosavljević za roman „Martin udio“ na svečanosti koja je održana 8. aprila u Skupštini grada Beograda.

Plaketu od srebra sa motivom školice dobitnici je uručio Matija Bećković, predsednik Upravnog odbora Zadužbine „Momčilo Momo Kapor”, a novčanu nagradu u iznosu od 240.000 dinara Aleksandra Kosanović Strižak, direktorka sektora Marketinga i komunikacija Erste Banke, koja je dugogodišnji pokrovitelj nagrade.

Dobitnica Sanja Savić Milosavljević, u svom obraćanju, je podsetila da književnost ostaje tamo gde prolaznost pokušava da zatvori krug i da se reči, jednom napisane, odupiru tišini. “Ako bih morala da nađem pisanju neki smisao, sigurno je da bih se zadržala na tome da je pisanje i umjetnost uopšte čin odupiranja smrti. Čitajući iznova Kaporovu „Hroniku izgubljenog grada“, osvjedočila sam se da riječi bivaju žive čak i kada onaj koji ih je napisao fizički više nije sa nama. Možda baš zato – što i njegove rane bivaju žive. Momo Kapor je na jednom mjestu kontemplirao o tome kako je važno sve napisati, bez zadrške i bez skrivanja. Pisati – ispovijedati se. I baš tako. Skitao je i pisao, slikao raspetljavajući čvorišta iz djetinjstva, možda tek nalazeći najbolji ugao iz koga će sagledati sopstvenu dušu. Sva ta skitanja ostala su zabilježena u njegovim knjigama i na platnima, koja i danas plijene snagom istine. Neka njegova Zadužbina živi kao što živi njegovo djelo. Uticaj će biti nezamjenljiv ukoliko bude barem upola intenzivan, kakav je bio inspirišući moju čitalačku generaciju.” poručila je Sanja Savić Milosavljević.

Odluku o laureatkinji jednoglasno je doneo žiri u sastavu: Muharem Bazdulj (predsednik), Radmila Stanković i Vule Žurić. U obrazloženju odluke, žiri je istakao umetničku verodostojnost i samosvojnost autorkinog pripovedanja, kao i sposobnost da kroz više glasova, intimno i precizno, ispriča priču o „malim ljudima“ čija se ljudskost pamti. Roman „Martin udio“ prepoznat je kao delo koje iz ličnog iskustva otvara širi, zajednički prostor sećanja i nade.