Put od njive do trpeze u mnogim zemljama prolazi kroz gusto „sito i rešeto“ nadležnih službi. Da u Srbiji i nije baš sve tako, pokazuju sve češća vraćanja voća i povrća, ali i hrane sa graničnih prelaza. Razlog je često isti – prekomerna upotreba sredstava za zaštitu bilja ili ostaci nekih opasnih i kancerogenih materija, koji ne bi smeli da se nađu u hrani.

Nekontrolisana upotreba pesticida i višak ovih opasnih materija bili su razlog novog vraćanja voća proizvedenog u Srbiji. Holandija je 22. marta 2024. poslala nazad pošiljku smrznutih višanja, objavio je RASFF – evropski sistem za brzo uzbunjivanje i obaveštavanje o hrani. U pitanju je insekticid dimetoatu, koji se koristi za suzbijanje štetočine trešnjine muve i bilo ga je u većoj količini od dozvoljene. Ipak, voćari kažu da nije problem u prskanju, već u nepoštovanju pravila – ako se neki pesticid koristi više nego što je dozvoljeno dešava se da se nađu ostaci na samom plodu i stigne do naših tanjira.

U izveštaju Državne revizorske institucije (DRI) o „Bezbednosti hrane u Srbiji“ za 2023. godinu, tvrdi se da se „kontrola hrane ne sprovodi u kontinuitetu“. Navodi se i da se obaveštenja o otkrivenim prevarama u vezi sa hranom objavljuju na zvaničnom sajtu Ministarstva poljoprivrede Srbije, ali i da se „brzo brišu“. Na portalu Sistema brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje, nije objavljeno nijedno obaveštenje o utvrđenim prevarama u vezi za hranom. „Predstavnici Uprave za veterinu u dogovoru sa pres službom Ministarstva poljoprivrede obaveštavaju javnost na svojoj zvaničnoj stranici“, navode revizori. U izveštaju se navodi da kapaciteti Nacionalne referentne laboratorije nisu u potpunosti iskorišćeni, a tvrdi se i da angažuju druge laboratorije, „mimo konkursa“, za ispitivanje kvaliteta hrane. Za to je tim drugim laboratorijama isplaćeno 1,8 milijardi dinara od 2019. do 2022. godine, tvrdi se u izveštaju DRI.

Fitosanitarna inspekcija u Srbiji uzima uzorak i utvrđuje da li može da se izvozi. „Nestručnost i neznanje su na prvom mestu kod poljoprivrednika u Srbiji, a u voćarstvu je, trenutno, mnogo teška situacija“, naglašavaju pojedini proizvođači. Veliki broj voćara, kažu, nema novca za kvalitetne pesticide, već uzima jeftinija sredstva koja imaju dužu karencu, što je period od prskanja do upotrebe. Uz to, ne slušaju savete agrostručnjaka, već prodavce u poljoprivrednim apotekama, kojima je u interesu samo da prodaju neka sredstva. Kada se voće naprska lošijim preparatima, ono može da se jede tek posle 28 dana. A kad voćaru „naleti“ kupac, on nema vremena da to čeka, pa otuda ne čudi što srpskim poljoprivrednicima vraćaju voće sa granice, smatraju poljoprivrednici.

Srbija je imala u planu da nekontrolisanoj upotrebi pesticida stane na put. Ipak, to je za sada ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Prema novim pravilima, svi poljoprivrednici u Srbiji, koji koriste sredstva za zaštitu bilja, morali su od 1. januara prošle godine, da idu na posebnu obuku kako bi dobili sertifikat. Bilo je zamišljeno da kada dobar deo njih to prođe da i ta potvrda bude uslov za kupovinu sredstava u poljoprivrednim apotekama. Izmene Zakona o sredstvima za zaštitu bilja donete su 2019. godine, ali odredbe koje se odnose na obuku poljoprivrednih korisnika i obaveznu proveru tehničke ispravnosti uređaja za njihovu primenu, trebalo je da počnu od 1. januara 2022. godine.

Od početka godine, Evropski sistem za uzbunjivanje RASFF 15 puta je alarmirao Srbiju zbog raznih prekoračenja – od nedozvoljenih sredstava za zaštitu bilja u voću, pa do opasnih bakterija u ribi.