U proleće, kada priroda oživljava, jedan od najsigurnijih znakova dolaska toplijih dana je miris cvetova zove koji se širi seoskim dvorištima i šumarcima. Zova (Sambucus nigra), poznata i kao bazga, nije samo simbol detinjstva i domaćeg soka – ona je i jedna od najlekovitijih biljaka našeg podneblja.

Zova je poznata po svojim snažnim antiinflamatornim, antivirusnim, dijaforetičkim i diuretičkim svojstvima. Svi delovi biljke – cvet, plod, kora i list – imaju određenu lekovitu vrednost, ali se najčešće koriste cvetovi i bobice.

Cvet zove deluje kao prirodni lek protiv gripa, prehlade i kašlja – pospešuje znojenje, ublažava zapaljenja disajnih puteva i olakšava izbacivanje sekreta. Koristi se za pravljenje čaja koji pomaže kod povišene temperature i detoksikacije organizma. Deluje blago umirujuće i koristi se kod nervne napetosti i nesanice. Bobice zove su bogate antocijaninima i vitaminom C, koji jačaju imunitet i deluju kao antioksidansi. Koriste se za pripremu sirupa i džemova koji deluju antivirusno i pomažu kod problema sa varenjem. U fitoterapiji se bobice koriste i kao blago laksativno sredstvo. Sirove bobice i listovi zove mogu biti blago toksični – uvek ih termički obraditi pre konzumacije.

Zova se od davnina koristi u domaćinstvu, a njena upotreba je i danas popularna, naročito u organskoj i tradicionalnoj proizvodnji.

  1. Sok od zove (sirup) je najpoznatiji domaći napitak, pravi se maceracijom svežih cvetova u vodi sa limunom i šećerom. Idealan je za letnje dane, ali i kao prirodan imuno-tonik.
  2. Čaj od cveta zove pravi se sušenjem cvetova i koristi kod gripa, prehlade i detoksikacije. Može se piti i preventivno, naročito u prelaznim godišnjim dobima.
  3. Termički obrađene bobice koriste se za pripremu džemova i pekmeza bogatih antioksidansima, kao i sirupa koji se pije u manjim količinama radi jačanja organizma.
  4. Vino od bazge vraća se na velika vrata u našu ishranu. Tradicionalna tinktura od bobica zove koristi se u malim količinama za jačanje imuniteta, a vino od zove nekada je bilo omiljeni domaći napitak u mnogim krajevima Srbije.
  5. Čaj od cveta koristi se za ispiranje očiju, umivanje lica kod iritacija i crvenila, kao i za obloge kod reumatskih bolova.

Cvet zove se bere krajem maja i početkom juna, u zavisnosti od nadmorske visine i vremenskih uslova. Najbolje je brati ga po suvom i sunčanom vremenu, kada su cvetovi potpuno otvoreni i puni polena – tada imaju najviše lekovitih sastojaka. Bobice zove sazrevaju krajem avgusta i tokom septembra. Beru se tek kada potpuno pocrne, jer nedozrele bobice sadrže laktoze koje mogu izazvati blagu mučninu ili stomačne tegobe. Saveti za berbu su sledeći: cvetove ne prati – suše se prirodno, u hladu, na promaji; bobice termički obraditi (kuvanje, pečenje) pre konzumacije; Zova se nikada ne bere pored prometnih puteva zbog zagađenja.