Dušan Bastašić o tome zašto su stratišta srpskog naroda zapostavljena i zaboravljena

0
218

Dušan Bastašić, predsednik Udruženja „Jadovno 1941.“ je rekao da je veliki problem zbog kog su pojedina stratišta srpskog naroda kroz istoriju potpuno zapostavljena i zaboravljena taj što da bismo nešto zaboravili, prvo moramo to znati, a kroz naše obrazovanje se nije dovoljno govorilo o tim temama.

Povodom osamdesetogodišnjice od početka Pokolja, genocida nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske i obeležavanju stradanja našeg naroda, pokrenuta su iznova važna pitanja poput: „Zašto su čak i neka od većih stratišta gotovo zaboravljena ili se za njih ne zna?“ i „Zbog čega se o ovim temama i danas uglavnom ćuti?“ Zamolili smo Dušana Bastašića, predsednika Udruženja Jadovno 1941. da prokomentariše navedeno.

“Ono što nema ime ne postoji”, reči su kojima su se vodili u Udruženju “Jadovno 1941.” kada su javnosti 2019. godine predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značio isto što i Holokaust za jevrejske. Dušan Bastašić, predsednik Udruženja „Jadovno 1941.“ je ukazao na na primer Jevreja, koji su jednom rečju imenovali ono što se desilo njihovom narodu pred Drugi svetski rat i u njemu. Naziv Holokaust potekao je od starogrčkog naziva za žrtvovanje vatrom, a sami Jevreji ga uže zovu Šoa “Uništenje”, dok svoje nazive za sopstveno stradanje imaju i Romi – Porajmos, kao i Jermeni pod Turcima. Zbog toga je Udruženje “Jadovno 1941.” više puta pokretalo inicijative o posebnom nazivu za stradanje Srba i usvojen je termin Pokolj. Pokoljem je obuhvaćeno stradanje više od milion Srba koji su pre 1941. godine živeli na području koje je pokrivala Nezavisna Država Hrvatska, a termin podrazumeva ekonomski teror i konfiskaciju imovine u privatnom vlasništvu, ograničavanje kretanja, organizaciju i sprovođenje pojedinačnih, grupnih i masovnih ubijanja, deportaciju u koncentracione logore, prisilni prelazak na katoličku veru i proterivanje na područje okupirane Srbije. Dušan Bastašić, predsednik Udruženja „Jadovno 1941.“ naglasio je i da je neophodno posvetiti više mesta u obrazovnom sistemu postradalima, kao i sticanju znanja o stratištima i istorijskim okolnostima u kojima su se ti zločini dešavali.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here