Rezidba šljive je osnovna i redovna mera koja se mora izvoditi svake godine. Zimska rezidba se obavlja u periodu mirovanja šljive, uglavnom od druge polovine februara pa do početka vegetacije krajem marta ili početkom aprila. Ukoliko se ne raspolaže sa dovoljno radne snage ili su zasadi na većim površinama pa je potrebno dosta vremena za rezidbu može se krenuti i ranije, tokom decembra i januara.

Rezidba mladih ili tek podignutih zasada po pravilu se ostavlja za mart mesec, pred sam početak vegetacije kada je opasnost od mrazeva manja a neoštećeni nabubreli pupoljci iznad kojih će se obaviti rez jasno uočljivi.  Osnovi princip rezidbe za rod je da se održi formirani uzgojni oblik, a načinom tj. jačinom rezidbe se utiče na redovnu rodnost i kvalitet plodova. Od rodnog potencijala tj. broja formiranih cvetnih pupoljaka zavisi jačina rezidbe.

Rezidbu treba prilagoditi i sortama šljive u zasadu odnosno razlikama u tipu rodnih grančica između pojedinih sorti. Kod šljive razlikujemo sledeće rodne grančice: mešovite rodne grančice, duge rodne grančice, majski buketići i kopljasti izraštaji.

Mešovite rodne grančice su jednogodišnji prirast koji je važan nosilac rodnosti. Rezidba počinje sa zemlje i prvo se uklanjaju polomljene i suve grane, vodopije, prirast koji raste u unutrašnjost krune, grane koje se ukrštaju. Rezove treba praviti do osnove izbegavajući ostavljanje patrlja, deblje grane seći voćarskim testericama a ostale malim ručnim makazama.

Jednogodišnji prirast se najčešće prevodi na nižu grančicu koja ima povoljan položaj i ona se prekraćuje za četvrtinu, trećinu ili polovinu svoje dužine u zavisnosti od jačine rezidbe. Ova grančica reže se na pupoljak koji je okrenut prema polju i taj vršni pupoljak mora biti po položaju viši od vršnog pupoljka niže grančice koju ostavljamo jer ona predstavlja produžnicu skeletne grane. Prirast ispod nje takođe treba skratiti na pupoljak koji je okrenut u onu stranu gde želimo da raste novi.

Kad zavšimo sa rezidbom nižih grana, pomoću merdevina ili platformi režemo više spratove a princip je isti, prevođenje na nižu grančicu ako je na dvogodišnjem drvetu veći broj jednogodišnjih grančica, njihovo skraćivanje na spoljni pupoljak vodeći računa o položaju grančica – viša po položaju mora to i ostati posle skraćivanja.

Rezidbom se utiče na to da ne dođe do preteranog izduživanja grana i prenošenja rodnosti na periferiju krune. Ukoliko se uoči ogoljavanje na pojedinim delovima krune, za popunjavanje tog prostora mogu se ostaviti i vodopije ali je poželjno da se tokom vegetacije izvrši njihovo povijanje. Stare i izdužene grane mogu se rigoroznijim rezovima prevesti na niže grane koje imaju povoljan položaj, rodni i vegetativni potencijal.

Pravilnom rezidbom održava se formirani uzgojni oblik a posebno je važno tokom njegovog formiranja da ugao koji zahvata produžnica i buduća skeletna grana bude od 45-60 stepeni kako bi veza između njih bila jača i kako ne bi došlo do očenjivanja grana.