Vukoman Maksimović – O ekološkoj i društvenoj svesti

0
94

Kako se izgrađuje ekološka svest a samim tim i društvena svest pojasnio je doživotni predsednik EP Panonska zora Vukoman Maksimović. 

Šta je to ekološka svest – taj pojam je pravilno definisao u svojoj poznatoj knjizi pre 20 i više godina profesor i doživotni predsednik EP Panonska zora Vukoman Maksimović.

On dalje kaže da je dosta davno trebalo shvatiti i prihvatiti da živimo u vremenu u kome se sve meri: rosa, kiša, znoj, bore na čelu, crvena krvna zrnca, meri se i duša.

Znanjem, radom i saradnjom postiže se uspeh. Inteligencija bez ambicija isto je što i ptica bez grana. Za naš grad i za naše stanovništvo, za region u čemu je spas pita se profesor Maksimović. Da traktoristima omogućimo da na vreme uspešno stignu na njivu, da nas „njiva ne izda“ da savladamo klimatske promene, da um caruje, da kovač u kovačnici kuje potrebne alate, da đak sam uspešno radi domaće zadatke bez „igrica“. Da stigne na bašticu, da zaliva mladu sadnicu i štiti svoju ulicu. Davno je naš dečiji pesnik Ršumović poručio: „Domovina se brani knjigom i đačkom brigom“. Bez rasipništva, bez hvalisanja, bez destrukcije, bez sujete, ozbiljno prihvatanje poruke: „Zajedno, možemo sve – da se sve svodi na to. Da životi svih građana i sve naše dece budu bolji. Da nam deca doživljavaju ista rosna jutra uz cvrkut ptica i da na vreme shvate i prihvate da je jutro susret sunca, slobode i svesti. Oslobodimo se tereta naše prošlosti. Shvatimo da je rad vrelo ljudske hrabrosti. Služimo se istinom. Nije lako suprotstaviti se moćnim koruptivnim grupama. Treba rano naučiti mlade ljude da ISTINA postoji samo jedna, nema više istina.

Profesor Maksimović smatra da je laž veliko društveno zlo koje stvara nova društvena zla. Ogromna bogatstva naše zemlje nalaze se u rukama malog broja ljudi. Mnogi prirodni resursi, rezervati moraju postati državni i dati na upravu proverenim entuzijastima i država treba da ih čuva. Znamo protiv čega smo, a ne znamo zašto smo? Kome treba verovati? Onome ko se služi istinom! Ne treba se plašiti reformi! Na žalost, još uvek nema najvažnije reforme! Koja je to reforma? Moralna reforma. Sa ovom reformom treba krenuti odmah. Nije važno koju knjigu pišeš, nego šta možeš uraditi za svoju zemlju i svi građani treba da budu pobednici i da tu pobedu slavimo zajedno! Ne možemo tražiti više od onoga što imamo. Mentalitet se stalno menja. Treba jasno ukazati onima koji su skloni ovome: nema tezgarenja, lako ostvarenih dnevnica, lakih zarada, neka svako radi onako kako najbolje zna. Neka školovani i pametni ljudi ostaju u svojoj zemlji. Zrno znanja probija dalje od zrna čelika. Mnogi dobri zanati kod nas više ne postoje, nema stolara, kovača, obućara, nema dobrih vozača, mašinbravara, čuvara pašnjaka i šuma i drugih. Nema fabrika za preradu voća i povrća. Treba više farmi! Obnovimo salaše u Vojvodini. Mnogi muškarci i žene prerano su oterani u penziju. Kakav nam je odnos zaposlenih i broja penzionera? Samog sebe pobediti najteža je stvar. Kakvo nam je obrazovanje? Svaki treći učenik nam je nepismen. Jučerašnja stečena znanja sutra već ne važe! Koliko nam se deca druže sa Zmajem, Ršumovićem, Bećkovićem, znaju li za Kolo Branka Radičevića? Ovo se naravno postiže čitanjem knjiga od ovih pisaca ističe profesor Maksimović.

Šta je sa kulturom mladih generacija? Jedan ozbiljan analitičar je pre 8 godina svoj stav prema kulturi ovako izrekao: „Kultura nam liči na koru od banane, bačena pored korpe za otpatke“. Stare osobe najteže podnose sve ove krize, skupoće… Za jednu bolest imate 20 vrsta lekova, a samo jedan je pravi – farmaceuti profitiraju!! Ko im u tome pomaže? Nauka – treba da postane sluškinja napretka, kraljica nikako ne! Za mnoge naše velikane pročitali smo ovu poruku: „Svoj život posvetio je nauci“. Odgovorno ističem: „Nauku sam posvetio životu!“ zaključio je profesor Maksimović.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here