Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Svetog Jovana Krstitelja

0
214

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Svetog Jovana Krstitelja, praznik posvećen svetitelju i proroku koji je krstio Isusa Hrista na reci Jordan.

Posle Nikoljdana i Đurđevdana, Jovanjdan je slava svetitelja koji se kod Srba najviše poštuje i slavi. Praznik Sveti Jovan Krstitelj, koji 20. januara slavi Srpska pravoslavna crkva, posvećen je Isusovom rođaku, poznatom kao Jovan Preteča. Jovan se zove Krstitelj jer je, po verskom učenju, krstio Isusa Hrista, a Preteča zato što je najavljivao Hristov dolazak. Jovan je u reci Jordan krštavao svakoga ko se pokajao. Živeo je jednostavno i asketski hraneći se insektima i medom divljih pčela, a odevao se u haljinu od kamilje dlake. Sveti Jovan je primer čvrste i nepokolebljive vere, poštenja, odvažnosti i istinoljubivosti. Bio je takve moralne čistote da se pre mogao nazvati anđelom, kako ga Sveto pismo i naziva, nego smrtnikom. To je i bio uzrok njegovog stradanja, jer je javno govorio o nemoralu i bludu cara Iroda, koji je živeo u grehu sa svojom snahom Irodijadom, majkom Salome. Jovan je ubijen za vreme kralja Judeje Iroda, koji je naredio da se proroku odseče glava. U narodu postoji običaj da se ljudi na Jovanjdan bratime i kume, jer se Jovan smatra uzorom karaktera i poštenja. Vernici, bilo pravoslavci ili katolici, vrlo često daju Jovanovo ime svojoj deci. Pravoslavci slave krsnu slavu Svetog Jovana, a katolici obično slave imendan. Jovan Krstitelj se smatra zaštitnikom pevača, muzičara, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, obolelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom sveta.

Sveti Jovan se praznuje više puta u godini: 7. jula – Ivanjdan, rođenje Svetog Jovana, 11. septembra – Usekovanje glave, i 6. Oktobra, kad se obeležava svetiteljevo začeće.

Za ruku Svetog Jovana priča se da ju je svake godine na dan svetiteljev arhijerej iznosio pred narod. Ponekad se ta ruka javljala raširena, a ponekad i zgrčena. U prvom slučaju označavala je rodnu i obilnu godinu, a u drugom nerodnu i gladnu. U ponoć, kad nastaje dan Svetog Jovana, odabere se jedno jaje i spusti u posudu s vodom: ako potone, to znači da je sudnji dan blizu. Ovo je samo delić narodnog verovanja u moć zametka života i njegovu duhovnu vezu s Bogom, Hristom i Svetim Jovanom.

Kad je već reč o slavama, red je da se podsetimo i na jedan lep srpski običaj – domaćinovo dvorenje slave. Domaćin na dan slave, obučen u svečano odelo, gologlav, vedar i raspoložen, dočekuje goste i ceo dan ne seda dok sveća gori. Ne seda iz poštovanja prema svetitelju kog toga dana slavi, i koji je glavni gost u njegovoj kući, i on stoji pred njim kao u crkvi na molitvi. Ukoliko je domaćin u starijim godinama i fizički nije u stanju da prestoji ceo dan, po njegovom dopuštenju slavu dvori neko od mlađih muškaraca, sin ili unuk. On ujedno brine o posluženju i rasporedu gostiju. Domaćin na isti način ispraća goste, sa željom da se dogodine opet sastanu u još boljem zdravlju i raspoloženju.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here