Venecijanska komisija objavila je mišljenje o izmenama pravosudnih zakona, u javnosti poznatim kao „Mrdićevi zakoni“, a koji su usvojeni 28. januara 2026. godine.

Venecijanska komisija navodi da izmene značajno utiču na raspodelu nadležnosti i obim hijerarhijske kontrole u okviru javnog tužilaštva, proširuju mogućnosti privremenih imenovanja i reizbora u pravosuđu i tužilaštvu, menjaju režim privremenog upućivanja tužilaca, kao i da uvode izmene mreže osnovnih sudova i tužilaštava u Beogradu. Komisija ocenjuje da su ovako važne promene u oblastima od velikog društvenog značaja morale biti praćene suštinskom javnom raspravom, pluralističkim učešćem relevantnih aktera i detaljnom procenom uticaja. Kako se navodi, nijedan od tih elemenata u konkretnom slučaju nije bio ispunjen, zbog čega Komisija preporučuje doslednu primenu principa transparentnosti, inkluzivnosti i demokratske debate u budućem zakonodavnom procesu.

U delu koji se odnosi na samu sadržinu izmena, Venecijanska komisija ističe da razume ciljeve vlasti koji se odnose na efikasnije funkcionisanje pravosuđa i tužilaštva, kao i na unapređenje pravne jasnoće i koherentnosti sistema. Takođe, Komisija prihvata da nadležnost za odlučivanje o privremenim upućivanjima javnih tužilaca bude poverena Visokom savetu tužilaštva, kao ustavnom organu koji je, kako se navodi, u dobroj poziciji da obezbedi objektivno i transparentno upravljanje kadrovima u tužilačkom sistemu.

Ipak, Venecijanska komisija je identifikovala više zabrinjavajućih nedostataka u razmatranim izmenama, koji – posmatrani pojedinačno i kumulativno – uklanjaju ranije postojeće mehanizme zaštite autonomije tužilaštva.

Kako se navodi u dokumentu, u tom kontekstu, Komisija daje sledeće ključne preporuke:

  1. Vratiti se na nehijerarhijski sistem odlučivanja o prigovorima na obavezna uputstva, kao i na odluke o delegiranju i supstituciji.
  2. Nadležnost za odlučivanje o prigovorima na godišnji program rada javnog tužilaštva treba da ostane u okviru Visokog saveta tužilaštva.
  3. Umesto obaveze prethodne saglasnosti, zakon treba da precizira uslove pod kojima Vrhovno javno tužilaštvo ima obavezu da obavesti Ministarstvo pravde o sporazumima o saradnji koje planira da zaključi sa međunarodnim partnerima u okviru postojećih ugovora o uzajamnoj pravnoj pomoći.
  4. Privremena imenovanja glavnih javnih tužilaca treba ograničiti na godinu dana, bez mogućnosti ponovnog imenovanja.
  5. Isključiti mogućnost ponovnog imenovanja glavnih javnih tužilaca na isto mesto nakon isteka prvog mandata.
  6. Ukinuti mogućnost produžavanja privremenih upućivanja i ograničiti ih na tužilačke pozicije istog nivoa; privremena upućivanja treba da ostanu izuzetak.
  7. Javni tužioci čija su privremena upućivanja prerano prekinuta treba da budu vraćeni na funkcije, a potrebno je uvesti mehanizam kojim bi se pozicije u Tužilaštvu za organizovani kriminal postepeno popunjavale redovnim imenovanjima.
  8. Posebnom odeljenju za visokotehnološki kriminal treba obezbediti veću strukturnu i operativnu autonomiju, u skladu sa tehničkom složenošću njegovih nadležnosti i nacionalnim karakterom njegove jurisdikcije.
  9. Mandati predsednika sudova treba, po pravilu, da budu vremenski ograničeni i neobnovljivi, uz mogućnost produženja samo u ograničenim i izuzetnim okolnostima.