Srpska pšenica mogla bi do kraja godine da nađe svoj put ka Egiptu i Kini, a u toku su pregovori za izvoz žita i u Indoneziju

0
112

Srpska pšenica mogla bi do kraja godine da nađe svoj put ka Egiptu i Kini, a u toku su pregovori za izvoz žita i u Indoneziju, rekao je  predsednik Udruženja „Žita Srbije” Vukosav Saković.

Najveći kupci pšenice u svetu, Indonezija, Kina i Egipat, nisu do sada dozvoljavali uvoz našeg žita zbog neusklađenih fitosanitarnih procedura sa našom zemljom. Ministarstvo poljoprivrede je, istakao je Vukosav Saković, pre tri godine krenulo u pregovore za izvoz pšenice u te države, a kako je rekao, razgovori su u završnoj fazi kada su u pitanju Egipat i Kina, dok su pregovori započeti sa Indonezijom. „U stalnim kontaktima smo sa Ministarstvom poljoprivrede, imamo obećanja da sve ide ubrzanim tokom, i da će ministarstvo učiniti sve da tokom ove godine dobijemo saglasnosti za izvoz na ta velika međunarodna tržišta”, objasnio je Saković.

Želja srpskih poljoprivrednika je da Srbija postane značajan i nezaobilazan izvoznik pšenice na međunarodnom tržištu, kao što je to uspela sa kukuruzom.„Međutim, nema svrhe proizvoditi, ako nemamo kome da prodamo”, napomenuo je Saković i podsetio da se u Srbiji svake godine proizvede oko milion tona žita.

Trenutno, Srbija nema pristup tržištima Egipta, Kine i Indonezije, ali ne zato što je naša pšenica lošijeg kvaliteta od nekih drugih proizvođača već, zato što su zemlje Dalekog istoka učinile mnogo na zaštiti svojih potrošača i „zakomplikovali” proceduru ulaska pšenice na njihovo tržište. Saković  je optimističan i veruje da će pregovori oko usaglašavanja procedura za izvoz uroditi plodom te da će srpski proizvođači do kraja godine dobiti saglasnost i moći da se pojave u Kini i Egiptu, a nakon toga i u Indoneziji.

On smatra da je, obzirom da je reč o izvozu, potrebno sniziti brojne naknade koje plaćaju proizvođaci i izvoznici u našoj zemlji kako bi srpsko žito bilo konkurentnije na svetskom tržištu.

Kako bi se unapredila trgovina i izvoz pšenice, neophodno je sniziti i naknade za prevoz žita rečnim putem, odnosno, upotrebu obale, te predlaže da cena koju rečni prevoznici plaćaju državi treba da bude jedan dinar po toni žitarica, umesto sadašnjih osam dinara, naveo je Saković.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here