Pomalo neobična situacija prati domaće ratare koji se bave proizvodnjom pšenice – jedne od najzastupljenijih ratarskih kultura u Srbiji. Kako sami kažu, „na sve smo to već navikli“. Ipak, iza ove rečenice krije se niz otvorenih pitanja – od tačnih površina pod usevom do buduće otkupne cene.

Prema dostupnim podacima, oko 110.000 domaćinstava gaji pšenicu na parcelama manjim od dva hektara. Ova žitarica ima duboko ukorenjeno mesto u našoj poljoprivrednoj tradiciji i vekovima je bila oslonac opstanka ruralnih porodica, zajedno sa raži i kukuruzom. Međutim, savremena proizvodnja i promenjeni tržišni uslovi značajno su uticali na način njenog korišćenja. Nekada uobičajena razmena pšenice za brašno gotovo je nestala, kao i povoljni odnosi između proizvođača i pekara.

Istovremeno, proces ukrupnjavanja oranica u pojedinim regionima doveo je do formiranja velikih, gotovo nepreglednih površina pod pšenicom. Vlasnici ovakvih useva s posebnom pažnjom prate razvoj situacije – kako u pogledu vremenskih prilika, koje su za sada povoljne, tako i kada je reč o otkupu, koji i dalje prati velika neizvesnost.

Dodatnu zabunu unose i različite procene o ukupnim zasejanim površinama. U javnosti se pominju brojke od 650.000 pa sve do milion hektara, a gotovo svi koji ih iznose tvrde da raspolažu pouzdanim informacijama. U takvom ambijentu nije teško prepoznati pokušaje formiranja očekivanja koja bi mogla uticati na početnu otkupnu cenu – jer veće površine najčešće znače i veći rod, potencijalno iznad domaćih potreba od oko 1,3 miliona tona godišnje.

Za većinu proizvođača, prodaja pšenice predstavlja i prve prihode u proizvodnoj godini, što dodatno pojačava značaj cene koja će biti ponuđena na tržištu. Kao relevantan orijentir za kretanje cena, izdvajaju se svetske robne berze, među kojima posebno mesto zauzima Milanska berza, značajna po obimu trgovine i povezanosti sa potrebama evropskih prerađivača. Pojedine procene, poput one da se transportom jedne tone pšenice do luke Konstanca može zaraditi svega nekoliko feninga, ne ulivaju mnogo optimizma među proizvođače.